Elementi

Turbe

U turbe su kako glasi tradicija, ukopani Sari Saltuk i Ačik-baš. Za Ačik- baša se kaže da je njegov dolazak najavio sam Sari Saltuk: „Poslije mene Buna će izbaciti jednog poput mene. Taj će biti gologlav.“

I Buna izbaci Ačik-baša. Turbe je na razini tekijskog sprata, a ispod njega je zemlja. Nad oba groba podignute su kubure (drveni sanduci) kakvi su uobičajeni u turbetima. Prekrivene su zelenom čohom, a na kuburi Sari Saltuka stajao je veliki tespih.

Veća kubura na desnoj strani je Sari Saltukova, a manja, lijevo, Ačik-baša. Ačik-bašova nije imala uzglavlje (bašlik) sa turbanom, odnosno derviški tadž. O zidu je visio željezni topuz – dvanaestoperac i sablja, a nekada i željezni pancir košulja (pancir košulja je davno nestala, dok je topuz ukraden negdje između 1970. i 1975.g.). Sa vanjske strane zida na turbetu također je prikazan, i to u kamenom reljefu, topuz i sablja.

Kuhinja

Pokraj te sobe, naspram glavnom ulazu bio je mutvak (kuhinja), gdje se spremalo jelo za musafire, ali i piće i jelo za one koji su odsjedali u musafirskoj odaji. I sada se u mutvaku vidi ognjište. Pozadi mutvaka je ćulhan (hypocaustum i praefurnium) i hazna (u kojoj se grijala voda).

Čilla ili halvet

Čilla ili halvet – odaja smještena je na jednom vrlo skučenom prostoru između hamama, sanitarnog bloka i musafirske sobe zove se Čila ili halvet. U njoj su se derviši i šejhovi osamljivali radi razmišljanja o vjeri i posvećivanja Allahu u osami.

Isto tako, kao pandan mutvaku u prizemlju, smješten je kahveodžak na spratu, prostor gdje se pripremala kahva, čaj i sl. Tekija je ranije bila pod kupolom, kako se može razabrati iz pjesme pjesnika Vaiza iz godine 1716/1717.g o njenoj obnovi.

Kronogram je ispisan u stihovima a svako slovo ima svoju numeričku vrijednost. Prijevod stihova glasi:

• Kada svoda ugledaju kupole
• Uzvišenom Allahu svi se mole
• Veličina Allahova kubeta
• Veća je od svih džamija svijeta.

Dakle, zajedno s džamijskom kupolom, tekijski ansambl ukrašavale su dvije kupole.

Ribat i džamija su ranije porušeni. Na mjestu ribata danas je izgrađena savremena zgrada, a džamiju, na istim temeljima bilo je nemoguće obnoviti jer je taj dio zemljišta odnijela rijeka Buna.

Pozadi je sanitarni blok, iz koga se nalijevo prelazi u hamam (banju). To je skladno građen kućni hamam. Posebno upada u oči njegovo perforirano kube (kupola), kao i kruna, umjetnički izmodelirano kameno korito više koga su dva otvora, iz kojih je oticala topla i hladna voda. Banja se zagrijavala iz hazne i ćulhane, koji su bili smješteni nad haznom i ćulhanom u prizemlju.

Na spratu je smještena semahana, prostorija u kojoj se obavlja zikr. Semahana je ona manja prostorija na uglu, a do nje je musafirska soba. Obje prostorije su s pogledom na izvor Bune. Imale su izbačene balkone, ćoškove. Njih je zapazio i Evlija Čelebija. Ovi ćoškovi prilikom restauracije tekije koju je izvršio Zavod za zaštitu spomenika 1952.g. nisu obnovljeni Više vrata semahane ima natpis koji u prijevodu znači: “O Ti, koji otvaraš svaka vrata (tj. O, Bože,) i nama daj otvori najbolja vrata“. Dalje u produžetku je abdesthana s nužnikom.